Na cesti nas je dočekalo netom okoćeno janje, pupčana vrpca odavala je njegov recentni dolazak na svijet. Izgubilo se, majka ga je dozivala ali njemu su iz nekog razloga bili zanimljiviji čudaci koji su s ruksacima izašli iz automobila. Doletio je pastir, primio ga je i odnio majci, majka je jela listove masline s odrezanih grana. Požalio se pastir, nije lako na otoku othraniti ovce, trebaš kamionom po sijeno na kontinent, nije to onako kako zamišljaju urbani romantičari. Kamena polja Brača sliče na minijaturne replike Stonehengea; proljeće je pustilo nešto malo niknule trave, baš kao tek okoćeno janje. Stonehenge je bio prekriven ovčjim izmetom. Za dobru fotografiju treba ne samo kleknuti već i leći po tom izmetu, ne treba se skanjivati, privilegija je upoznati mikrobiom drugih bića. Ovčji zubi probrali su biljke, obogatili su minijaturni Stonehenge cvijećem.
Arabis verna (L.) R. Br., Brassicaceae, proljetna gušarka, mini je proljetnica prelijepe boje cvijeta koja usprkos svojoj minijaturi lako privuče pažnju i lijepom rozetom listova. Teoretski jestiva, umjesto nje radije ćemo pojesti kupus.
