Biljnim vrstama se može pristupiti na puno načina, Linnaeus nas je zadužio za sistematsku botaniku, neki će dijeliti biljke prema korisnosti – jestivosti, ljekovitosti ili otrovnosti. No biljke možemo podijeliti s obzirom na mjesto odakle potječu i time spojiti nespojivo. Junak koji je dolepršao izdaleka da uveseljava naša brda, postao je kultni stanovnik i simbol Europe bez da smo svjesni njegovog podrijetla.
Leontopodium alpinum Cass., Asteraceae simbol je romantike planina, slavni runolist, Edelweiss. Preci runolista spustili su se s Himalaja u kinesku provinciju Yunnan, a potom je preko provincije Hebei došli do Mongolije, a iz Mongolije u Europu. Najveći broj vrsta ovog roda postoji u Kini, a u Europi postoje samo dvije vrste, L. alpinum i L. nivale. Toliko ih je uspjelo stići.
Simbol Austrije, Švicarske i Slovenije (i naših planina) tako je potomak kineskih vrsta, ako uopće naša prolaznost smije svojatati vrste. U svakom slučaju mudrije se hvaliti vrstama. Runolist volimo zbog prekrasnih dlačica koje su nužda– one štite biljku do vremenskih ekstrema, od žega do naglih padova temperature. U svojem planinskom podneblju koristila se kod kašlja i proljeva, no njena ugroženost i zaštita ne opravdava više njeno korištenje. Ostala je prisutna u skupoj kozmetici: Švicarci uzgajaju Edelweiss za dobivanje ekstrakta koji se koristi u njezi kože. Sestra moje bake i žena koja nas je dijelom odgojila, teta Rozika, dugo je čuvala Edelweiss kojeg joj je donio njen suprug kao poklon na prvom „dejtu“, tamo negdje iza prvog svjetskog rata.
