Volim kontraste, žuto na sivom, cvijet dok još druge biljke spavaju, naizgled krhka biljka na kamenu velike planine. Rod Draba (gladuš) dobro se snašao na svijetu, više stotina vrsta razmililo se po planetu, njihova determinacija je zabavna, a nagrade uvijek vizualno savršene.
Na Biokovu dok se još topio snijeg, nije bilo teško uočiti žute cvjetove koji se smiju prilično hladnom vjetru u pustoši ranog proljeća. Hrabrost se isplati- rani dolazak znači puno manje konkurencije za kukce oprašivače, lako je cvjetati u travnju ili svibnju, ali je tada konkurencija velika. Cvjetanje u rano proljeće nije bez rizika, zima može učas ponovo pokucati na vrata.
Draba lasiocarpa Rochel odmah odaje pripadnost povelikoj obitelji krstašica (Brassicaceae). Na hrvatskom jeziku zove se vunasti ili dlakavoplodni gladuš. Na jednoj od fotografija vidjet ćete dlačice na plodovima. “Draba” na grčkom znači žareći ili oštar okus- plod i cvijet imaju okus koji podsjeća na hren ili rotkvu, premda i ne tako žestok. Biljka je toliko malena da nije na meniju, tko misli da će najesti se nje, ostat će gladuš.
