Skupljalo se ono što se skupljati moglo i prodati. Nakon požara na Velebitu, sjećala se Marija, narasle su posvuda maline. Brali su maline ljudi noćima i danima da bi prodali u zadrugu. Skupljalo se velebilje, zvala ju je bunika, otkupljivala je davno industrija za lijekove. No jedna biljka je bila naporna. Bila je to žestika. Nije da žestike nije bilo, veliki su to grmovi i lako se bralo, ali poslije je trebalo tući grane da se skine kora, a prije toga je morala par mjeseci odstajati. Puno je to bilo posla za malo novaca, ali kora žestike se jednako koristila kao i kora krkavine i list sene– kao jaki laksativ kod zatvora.

Dugo je prošlo kako se žestika više ne sakuplja, skoro smo zaboravili njenu namjenu, ali treba pričati priče da se ne zaboravi. Manje se tu plašim zaborava medicinskog korištenja; žestika je opisana, njen sastav relativno dobro istražen i takve se informacije neće izgubiti. Ono što bi mogli izgubiti je priča o nekada teškom životu gdje se puno radilo za malo kruha.

Rhamnus alpina L. ssp. fallax (Boiss.) Maire et Petitm., Rhamnaceae je naša žestika, prekrasna biljka kojom obiluju naše planine vezan uz Liku i Gorski Kotar. Katkad bi ju nesmotreno pobrkali s biljkom Sorbus aria (L.) Crantz, Rosaceae, brašnjava oskoruša, no žestika ima uvijek sjajno naličje lista bez dlačica, dok je list brašnave oskoruše bijel i pustenast (dlakav).

Rod Rhamnus možemo podijeliti u dvije sekcije. U prvoj, gdje je žestika, listovi su izmjenični, a stabljike nemaju trnje, dok su u drugoj sekciji listovi skoro nasuprotni, a postoji veće ili manje trnje. Kora sadrži antrakinone, spojeve koji izazivaju proljev, pa se zbog toga i koristila kod zatvora. Plodovi su slatki i jestivi, premda je bolje ne pojesti ih previše. Biljka je grm koji može narasti preko tri metra i uvijek je upečatljiv.

Fotografirano na Velebitu i Pustom Polju.