Biljke i dodaci prehrani kod hemofilije

Hemofilija

U sklopu 13. Edukacijskog ljetnog kampa Društva hemofiličara Hrvatske održano je predavanje pod nazivom „Biljke i dodaci prehrani–što se smije, a što se ne smije uzimati?“.
Na slici: dr. sc. Stribor Marković, prof. dr. sc. Jelena Roganović, dr. med., doc. dr. sc. Marko Marinić

Današnji lijekovi su dobro definirani dozom, indikacijama (bolestima i stanjima u kojima se primjenjuju) te kontraindikacijama i nuspojavama. Pacijenti s hemofilijom već su upoznati s lijekovima s kojima je potreban oprez. Postoji područje koje zbunjuje. To je područje biljnih preparata i dodataka prehrani. Što s njima napraviti? Na internetu prevladava neobičan disbalans informacija, od „striktno izbjegavajte“ pa do „sve prirodno je sigurno“. Što je od tih informacija korektno, a što ne?

Ljekovite biljke i dodaci prehrani

U XXI. stoljeću svjedočimo napretku medicine i uz lijekove dobivene kemijskom sintezom imamo sve više biotehnoloških lijekova. Zbog čega smo zadržali biljne lijekove. Neki će reći, radi se samo o inerciji i nostalgiji. Postoje drugi, vrlo medicinski razlozi. Većina lijekova današnjice su jedna tvar definiranog utjecaja na organizam ili kombinacija dva ili više lijeka. U slučaju nekih ljekovitih biljaka nismo mogli izolirati ili kemijski obraditi jednu molekulu. Primjerice, kod poznatog biljnog antidepresiva gospine trave, 20% svih tvari biljke pokazuju učinak i te tvari su svrstane u čak tri kemijske klase. Neke smo biljke zadržali u modernoj primjeni jer su sigurne i efikasne u ublažavanju simptoma nekih bolesti, pa biljke poput bršljana, bijelog sljeza i divizme koristimo za ublažavanje kašlja.

Ljekovite biljke u Europskoj Uniji mogu biti registrirani kao dodaci prehrani ili biljni lijekovi. Na žalost, dodaci prehrani imaju manje striktnu kontrolu kvalitete i za razliku od biljnih lijekova, ne postoje priložene upute o lijeku koji i daju informaciju pacijentu/ici kada određeni preparat smije ili ne smije koristiti.

Dodaci prehrani velika su skupina preparata u kojima nisu samo biljni pripravci već i vitamini i minerali, te razni drugi mikronutrijenti poput aminokiselina i masnih kiselina koji su neophodni za našu fiziologiju. Neki medicinski djelatnici zaziru od područja takvih dodataka prehrani. To možemo razumjeti jer se često uzimaju nekontrolirano i bez racionalne ili medicinske potrebe. No, nije to uvijek tako. U slučaju nedovoljnog unosa hranom ili povećanim gubitkom mikronutrijenata dodaci prehranom mogu imati smisla. Tako se, primjerice, vitamin D može uzimati u zimsko doba ili kod ljudi koji izbjegavaju sunce, a sami ga dovoljno ne unose prehranom. Slavne omega-3 kiseline mogu se uzimati kada u hrani ne uzimamo dovoljno riba bogatih omega-3 kiselinama ili biljnih ulja koja ih sadrže. Preparati cinka mogu imati smisla u slučaju da uzimamo lijekove koji smanjuju njegovu razinu u krvi. Vitamin B12 može koristan u slučaju uzimanja nekih lijekova poput metformina ili veganske prehrane.

Dodaci prehrani kod hemofilije

Najviše konfuznih informacija nalazimo oko relativno čestih dodataka prehrani koji sadrže omega-3 kiseline. I na profesionalnim udruženjima nailazimo na upozorenja kako se kod hemofilije ne smiju uzimati omega-3 preparati. To nije istina. Omega-3 kiseline su neophodne za našu fiziologiju i njihov utjecaj na zdravlje krvožilnog sustava je kompliciranije od utjecaja na zgrušavanje krvi. Postoji tzv. biljna omega-3 kiselina, nazvana alfa-linolenska kiselina (ALA), te „riblje“ omega-3 kiseline nazvane EPA i DHA. Naš organizam može više ili manje efikasno pretvoriti dio biljne ALA u EPA i DHA. EPA i DHA služe organizmu u nizu fizioloških procesa. Drugim riječima, ljudi s hemofilijom kao i svi drugi trebaju ih uzimati, prije svega prehranom. U prehrani to uključuje korištenje, uz primjerice maslinovo ulje, i ulje repice. Koristi se i ulje sjetvenog podlanka (Camelina sativa) i ulje jezgre oraha te konoplje koja su također bogata omega-3 kiselinama. Konzumacija plave ribe poput srdela jednom do dva puta tjedno može dati sasvim dovoljna da zadovolji potrebe organizma. Ukoliko se koriste preparati, pametno je o tome obavijestiti svojeg liječnika, no uzimanje tipično prosječnih doza od 500mg EPA i DHA zajedno ne predstavlja rizik za zdravlje jer to mogu biti i doze obroka ribe. Sadržaj EPA i DHA je redovno označen na kutijicama. Omega-3 preparati dolaze u nekoliko oblika:

  • trigliceridi (najuobičajeniji) su tipična klasična riblja ulja
  • etilni esteri omega-3 koji se nalaze i u lijekovima i dodacima prehrani
  • fosfolipidi su najčešće ulje račića krill ulje
  • slobodne masne kiseline koji kod nas nisu dostupni i nalaze se samo u lijekovima

Usprkos marketingu, nakon duže primjene nema većih razlika u njihovoj efikasnosti. Bez obzira na to, posavjetujte se sa stručnom osobom ima li smisla koristiti takve preparate te da li se promjenom prehrambenih navika mogu dobiti hranom dovoljne količine.

Vitamini i minerali su sigurni u hemofiliji, pazeći da ako se uzimaju kao suplementi budu u fiziološkim dozama, pa za savjet i smislenost njihovog uzimanja popričajte sa stručnom osobom. Neki vitamini u ekstremno velikim dozama, poput D i A mogu biti i problem. Srećom takve doze nisu olako dostupne pacijentima. Zapamtite, uvijek je pametnije vitamine uzimati prehranom, ako je to ikako moguće.

Vitamini skupine K, od kojih je najčešći K1 te K2, svima su poznati kao „vitamini koagulacije“ odnosno grušanja krvi. Kako su razni tipovi hemofilije genetski problemi, logično je da vitamine K skupine ne možemo koristiti za liječenje hemofilije. No, tih vitamina trebamo imati dovoljno zbog drugih fizioloških procesa poput zdravlja koštanog tkiva. Da li su štetni? Danas su popularni suplementi s vitaminom K2 i uobičajene doze u našoj zemlji (najveća doza je samo 0,18 mg) nisu opasni u hemofiliji.

Kao suplementi mogu se nabaviti pojedine aminokiseline: tirozin, triptofan, glutamin i aminokiseline razgranatih lanaca. One također nisu štetne. Strah zna biti katkad vezan za koenzim 10 koji se koristi kod kroničnog zatajivanja srca, no razloga za strah nema jer neće imati značajniji utjecaj na zgrušavanje u kontekstu hemofilije. Koenzim 10 bi se ionako trebao koristiti po preporuci stručne osobe.

Ljekovite biljke

Za razliku od područja klasičnih suplemenata, određene biljke je pametno izbjegavati u hemofiliji. Ginko (Ginkgo biloba) je poznata biljka poboljšanja cirkulacije i poboljšanja kognitivnih funkcija u starijih osoba. Ginko doista treba izbjegavati. On doista može smanjiti zgrušavanje krvi, pa treba pitati stručnu osobu u slučaju potrebe korištenja ginko s čim se može zamijeniti. Biljke kineske herbalistike koje su dostupne na zapadu: dong quai (Angelica sinensis) i danshen (Salvia miltiorrhiza) treba izbjegavati u kontekstu hemofilije zbog utjecaja na zgrušavanje krvi. Češnjak se smije koristiti u prehrani, ali je ipak pametno izbjegavati suplemente na bazi češnjaka pogotovo u velikoj dozi kroz duže vremensko razdoblje. Pripravci češnjaka se ionako i koriste kao višemjesečna terapija pa treba imati na umu da se izbjegavaju. Pravi ginseng (Panax ginseng) je pametno izbjegavati jer je opisan učinak na zgrušavanje pa se sugerira korištenje biljaka sličnog djelovanja koje nemaju takav utjecaj, poput ružičastog žednjaka (Rhodiola rosea). Kratkotrajno korištenje đumbira kao začina ne bi trebalo predstavljati rizik, ali dugotrajnije korištenje suplemenata na bazi đumbira treba izbjegavati jer se u kliničkim studijama pokazao efekt na smanjenje zgrušavanja krvi. Đumbir se ionako koristi kao antiemetik (sredstvo protiv mučnine) pa su sintetski antiemetici pametna zamjena. Ako se đumbir koristi kod funkcionalne dispepsije („otežane probave“), druge biljke poput srčanika ili lijekova poput Iberogasta su dobra i sigurna zamjena.

Povratić (Tanacetum parthenium) se koristi kao biljni lijek kod migrene. Kako utječe na funkciju trombocita, pametno je izbjegavati ga i potražiti druge terapijske opcije koji, srećom, ima. Korištenje kore vrbe (Salix sp.) u liječenju osteoartritisa kod nas je vrlo rijetko. Kora vrbe zna zbuniti i kliničare jer prečesto povezuju djelovanje Aspirina odnosno acetil-salicilne kiseline i kore vrbe. Njihov mehanizam djelovanja nije isti i u realnim studijama u ljudima i najveće doze ne utječu na funkciju trombocita. Stoga nije opasna za korištenje, ali osim kore vrbe postoje i druge opcije poput kristaliničnog glukozamin sulfata registriranog kao lijek pa treba pitati za savjet stručnu osobu. Ljudi vrlo rijetko koriste algu fukus, in vitro je opisan njen efekt sličan heparinu, no u realnosti takve molekule ne mogu se apsorbirati kroz probavni sustav stoga je ne smatramo opasnom.

Zaključak

U članku je dan pregled na koje suplemente i ljekovite biljke treba paziti kod hemofilije. Ako ste u nedoumici, uvijek pitajte za savjet stručnu osobu.

Podijeli znanje

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on email
Share on print

PREDAVANJE "BILJKE RASPOLOŽENJA"

Dr. sc. Stribor Marković
03.10.2019. u 18h
Chromosov toranj, Zagreb
Scroll to Top

Ova stranice koristi kolačiće kako bi pružila bolje korisničko iskustvo.

PREDAVANJE

BILJKE RASPOLOŽENJA

Dr. sc. Stribor Marković
03.10.2019. Zagreb