Elaeis guineensis Jacq. Arecaceae – afrička palma

Elaeis oleifera (Kunth) Cortés Arecaceae – američka palma

Opis palme će biti malo drugačiji. Palmina ulja ćemo rijetko koristiti za kozmetiku. To ne znači da nije dobro, ali sastav palminih ulja “pokriven” je mnogim drugim maslacima i rijetko kada ćemo odabrati upravo njih. To ne znači da nije prisutan u komercijalnoj kozmetici jer je jeftina sirovina i zna biti dio masne faze, te je čak u sastavu nekih komercijalnih emulgatora.

Prvo trebamo razriješiti nedoumice što je to palmino ulje. Kao što smo već susretali kod drugih palmi, i u ovom slučaju se ulje dobiva iz ploda i sjemenki. Nadalje, može se dobiti iz dvije vrste palmi, afričke i američke. Afrička palma se daleko češće uzgaja pa je i češće na tržištu no postoje i hibridi ovih dviju palmi i njihova ulja. Ulje ploda je žućkaste boje zbog karotenoida, a ulje sjemenki je vrlo svijetlo jer u njemu nema karotenoida. Njihov profil masnih kiselina je vrlo različiti (vidi Zahtjev za kvalitetom). Ulje sjemenki je bogato laurinskom i miristinskom kiselinom, a ulje ploda je bogato palmitinskom i oleinskom kiselinom. To je tipično za obitelj Arecaceae.

INCI naziv ulja sjemenki je ELAEIS OLEIFERA KERNEL OIL i ELAEIS OLEIFERA KERNEL OIL, ovisno o vrsti od koje je dobiveno ulje. INCI naziv ulja ploda je ELAEIS GUINEENSIS OIL i ELAEIS OLEIFERA FRUIT OIL.

Kako priča ne bi bila odveć jednostavna, svako od njih ima svoje frakcije koje nastaju, kao kod shea maslaca, djelomičnim odvajanjem triglicerida zasićenih i nezasićenih masnih kiselina. Tako nastaje od sjemenki olein, obogaćen nezasićenim masnim kiselinama (oleinska i linolna) i stearin. Usprkos nazivu, ovdje “stearin” ne znači da je obogaćen stearinskom, već zasićenim masnim kiselinama, laurinskom i miristinskom kiselinom. Analogno tome, od ploda se također dobiva olein, te superolein (s još većom razinom oleinske i linolne kiseline). Uz to dobiva se i “stearin” koji je obogaćen palmitinskom kiselinom.

Zašto su se ljudi toliko mučili s palminim uljem? Vrlo jednostavno – zbog zahtjeva industrije, najčešće prehrambene, za točno određenim svojstvima točke taljenja, maksimalne temperature prženja, viskoznosti i sličnih vrlo bitnih karakteristika. Ulje za prženje koje kupujete obično je palmin olein.

Palmina ulja su izvor gradivnih blokova za kozmetičku industriju, primjerice u proizvodnji nekih emulgatora. Bez njih neke emulgatore jednostavno ne bismo imali.

No, mjesto korištenja palminih ulja koja je nekima poznato je proizvodnja sapuna. Tu olako ne radimo razliku između ovih ulja. Ako pročitate sastav brojnih komercijalnih sapuna moći ćete naći sastojke: SODIUM PALM KERNELATE i SODIUM PALMATE. Industrija sapuna koristi i jedno i drugo ulje – sjemenke kao izvor lijepo pjenećih natrijevih soli laurinske i miristinske kiseline, te natrijeve soli palmitinske kiseline iz ploda koja daje dodatnu tvrdoću sapunu.

Kako me ne bi krivo shvatili, naravno da ulja ulja palme možete koristiti u kozmetici. Ulje sjemenki ima slična svojstva kokosu (lako se upija, uljni pakunzi…), a ulje ploda možete koristiti kako sredstvo za zgušnjavanje maslaca i emulzijskih sustava.

Zahtjev za kvalitetom*