Čajevi kao tonici?
Upoznajmo sada stvarnu kozmetiku naših baka. Ljepota se tada morala nalaziti oko kuće, jer se nije mogla uvoziti iz tropskih zemalja. Bogu hvala što je danas doba obilja, no ne bismo smjeli zaboraviti riznicu koja raste oko nas. Rečeno je da su ovakvi tonici vrlo jeftini, jer ćete potrošiti koliko potrošite na kupnju paketića čaja. A to je vrlo jeftina priča, u prosjeku 10-15 kuna po kutijici. Bitno je to da se spravljaju svaki dan svježi, jer su kao i sve vodene iscrpine biljaka osjetljivi i skloni kvarenju, kako mikrobiološkom (zagade se sa mikroorganizmima), tako i zbog oksidacije (reakcije kisikom) ljekovitih spojeva. Najviše mogu stajati jedan dan, stoga ih možete spraviti ujutro i nanositi jednom ili više puta dnevno, prema željama. To im je jedina mana, jer ćemo morati uložiti dodatan trud oko njihovog spravljanja. Postoji i druga mana – vodeni ekstrakti biljaka češće znaju iritirati i izazivati alergijske reakcije, premda je i to vrlo rijetko. Hidrolati, koji sadrže manje tvari od vodenih ekstrakata, bolji su odabir za ljude iznimno sklonim alergijskim reakcijama.
Bez obzira što sve ove biljke klasici u fitoterapiji, većina ovdje pobrojenih biljaka bazirana je posve na tradicionalnoj primjeni. Ako i tako želite, shvatite ju kao odsjaj nekih drugih vremena i malu nostalgiju za prošlosti.
Prije no se posvetimo biljkama, ponovimo najprije što to znači vodeni ekstrakt. U hrvatskom jeziku imamo veliku lingvističku grešku jer sve zovemo “čaj”, premda bi to trebao biti termin rezerviran za crni ili zeleni čaj. Strani jezici poznaju takve razlike. U njima se za čajeve, koji nisu spravljeni od biljke čaja, nazivaju infuzi (oparak) ili dekokti (uvarak), ovisno kako se spravljaju. Danas tim terminima uglavnom barataju samo farmaceuti i ljudi koji se bave ljekovitim biljem. Osim ova dva oblika, od nekih se biljaka spravljaju vodeni macerati. Što uopće znače ti izrazi i kako se oni spravljaju?
Infuzi se dobivaju tako da se određena količina biljnog materijala prelije s kipućom vodom, ostavi poklopljeno 5-20 minuta (uglavnom 10 minuta), ovisno o biljci, a potom se procijedi. Koliko biljnog materijala? Ovisi o vrsti i namjeni, ali u kontekstu tonika to obično bude 1 jušna žlica na 2 dcl vode. Mogu se spravljati i manje količine infuza, ali onda proporcionalno treba smanjiti i količinu biljne mase. Infuzi se spravljaju od biljnog materijala koji je mekan i koji se lako moči. To su obično cvjetovi, listovi, zelen biljke (nadzemni dio biljke).
Dekokti se spravljaju tako da se biljni materijal kuha, obično 5-10 minuta, pa potom procijedi. Ne smije luđački kipjeti – dovoljno je držati na temperaturi vrlo blagog vrenja. Dekokti se spravljaju od biljaka i biljnih dijelova koji su tvrđi i iz kojih se teže izvlače (ekstrahiraju) aktivne tvari. To su uglavnom kora, korijenje, sjemenke, ali katkad i biljke koje su čvršće, poput poljske preslice.
Macerati se spravljaju tako da se biljni materijal stavi u mlaku vodu, te bez grijanja ostave pola sata do dva sata. To je nekoć bio popularan način spravljanja iscrpina biljaka pa i od onih od kojih danas uobičajeno radimo infuze i dekokte. Danas se uglavno na taj način spravljaju biljke sa sluzima, poput lana i korijena bijelog sljeza, koje ćemo ovdje i spomenuti. Razlog zašto se radi na taj način, je što je potrebno vrijeme da se takve tvari otope u vodi, a samo zagrijavanje bi uništilo aktivne tvari biljke. Naziv macerat već smo susreli kod uljnih macerata – maceracija je općenito proces gdje se biljke “potope” u neko ekstrakcijsko sredstvo, vodu, etilni alkohol, glicerol, biljno ulje i potom ostave određeno vrijeme da se zbiva proces u kojem se aktivne tvari otapaju.
Važne napomene
Postoje dvije važne napomene prije spravljanja ovakvih pripravaka:
- pazite na kvalitetu vode! Voda mora biti mekana, a ne tvrda iz vodovoda. To je bitno kako bi se aktivne tvari bolje iscrpile iz biljke, ali i kako kamenac ne bi stvarao štetan film koji začepljuje pore. Imate na izbor svašta – vodu pročišćenu kroz filtere poput Brita filtera, destiliranu i demineraliziranu vodu, kišnicu, kupovne vode za piće (ali ne i mineralne). Odaberite sami prema svojim mogućnostima.
- ako spravljate macerate s mlakom vodom, vodu prethodno prokuhajte kako biste joj smanjili mikrobiološko opterećenje, pa tek onda prelijte preko biljnog materijala kad se ohladi.
- priprava infuza, dekokta ili macerata za vanjsku primjenu ima svoj specifični dodatak. Kao i u tonike općenito, i ovdje se u vodu dodaje glicerol, ali prije no dodamo biljni materijal. Dovoljno je staviti pola čajne žličice, do maksimalno jedne, u 2 dcl vode. Glicerol, osim što vlaži kožu i čini ju mekanom, pomaže ekstrakcijskom procesu aktivnih tvari iz biljaka. Stoga i stoji ova napomena da ga dodajete u vodu i prije no spravljate neki od ekstrakata. Srećom, glicerol je vrlo jeftin i to nije opterećenje za vaš budžet.
Neka cjedilo ima što sitniju mrežicu, kako bi se uklonile nepoželjne veće čestice koje iritiraju kožu. Ako ste veliki štreberi, onda bi bilo potrebno nakon odvajanja biljne mase cjedilom filtrirati otopinu kroz filtar papir (kemijski ili za čaj i kavu) ili vatu. To ne možemo napraviti sa ekstraktima koji sadrže sluzi (lan, korijen bijelog sljeza, piskavica, korijen gaveza) jer će se filtar papir odmah začepiti i nećete dobiti ekstrakt. Čak i ekstrakti drugih biljaka vrlo brzo začepe pore na filtar papiru, stoga ćete ovaj postupak vjerojatno propustiti, na ničiju štetu. Ipak, ako volite eksperimente, probajte. Ne košta vas puno.
Spravljeni tonik vodenih ekstrakata biljaka je stabilan jedan dan, stoga svaki dan treba spravljati svjež tonik. Nanose se sprejanjem ili blazinicom jednom do dva puta dnevno. nanosite li sprejanjem, računajte da se sprejalica na bočici isto lako začepi sitnim dijelovima biljnog materijala.
U sve tonike – čajeve mogu se dodati alantoin i dekspantenol. No, budite svjesni da ćete ih brže i trošiti, jer tonike od vodenih iscrpina biljaka morate spravljati svježe. Imajte i na umu da dodavanje alantoia i gavez nema smisla, jer sam gavez sadrži obilje alantoina!
Pregled važnijih biljaka
Naučimo sada neke od zvijezda stare kućne kozmetike od kojih se spravljaju dekokti i macerati.
Poljska preslica (Equisetum arvense), najstarija je anti-age biljka koja vraća tonus koži i djeluje protiv bora. Nekoć je bila osnovno kozmetičko sredstvo žena. Spravlja se kao dekokt – 1 na vrh jušna žlica kuha se 5 minuta u 2 dcl. vode. Makne se s vatre, ostavi stajati još desetak minuta i procijedi. Preslica kao aktivne tvari sadrži flavonoide i silicijeve spojeve, a već smo ju temeljito opisali u kozmetici “iznutra”. Biljka, koja inače djeluje dobro na bubrege, kao da je posvećena čvrstoći, kako iznutra tako i izvana. Tonik od preslice nenametljivog je mirisa.
Čičak (Arctium lappa) djeluje protiv Gram pozitivnih mikroorganizama pa su odlična nadopuna u terapiji impetiga (bakterijske infekcije kože). No, koristi se i za tretman masne kože sklone aknama. Čičak smo već i spominjali kao glavnu biljku koja čisti kožu iznutra, stoga ne zaboravite koristiti ga na taj način. 1 jušna žlica kuha se u 2 dcl vode 10 minuta, ocijedi se i nanosi blazinicom 1-2 puta dnevno. Čičak ima pomalo neugodan miris, no nestaje nakon primjene.
Lan (Linum usitatissum) je drugi klasik iz prabakinih kozmetičkih kuhinja. 1 jušna žlica cijelih sjemenki se prelije s 1,5-2dcl mlake vode te ostavi odstajati 2 sata (ili preko noći). Ocijedi se na cjedilo sa sitnom mrežicom, a vode se nanosi nježnim utrljavanjem u lice jednom ili više puta dnevno. Lan u otopinu pušta sluzi koje daju tonus, ali je i to najstariji gel sustav koji vlaži kožu i smiruje upale. Još se dan danas spominje u vrlo striktnim knjigama iz kliničke fitoterapije kao sredstvo koje omekšava i vlaži kožu. Pogodan je za vrlo osjetljivu kožu sklonu iritaciji, a idealna je podloga za nanošenje biljnih ulja i prirodnih krema. Lan otpušta i vrlo malene koncentracije cijanogenih spojeva. Oni u toj koncentraciji pojačavaju metabolizam kože i nisu štetni. Lan je biljka koja dobro djeluje na cijeli probavni sustav. U poglavlju o maskama spomenut ćemo još i pripravu maske od mljevenog lana.
Vrlo slično djelovanje iskazuje i korijen bijelog sljeza (Althea officinalis). Macerat se spravlja na isti način kao i lan te ima isto djelovanje. Gusta sluz lana sprečava isušivanje, smiruje upaljenu kožu, stoga je idealna i kao njega nakon sunčanja.
Na isti način se koristi i plod zobi, odnosno zobene pahuljice. Vrlo su omiljene u njezi suhe kože i kože atopičara. Zanimljivo, vrlo su bogate beta-glukanom.
Korijen gaveza (Simphytum officinale) prastari je narodni lijek za manja oštećenja kože. Gavez sadrži najveću količinu protuupalnog alantoina o kojem ste već čitali, snažno regenerira kožu i dobar je kod stanjene i oštećene kože te nakon trauma kože. Odlično zacjeljuje male rane. 1 jušna žlica kuha se u 2 dcl vode 10 minuta, ocijedi se i nanosi blazinicom 1-2 puta dnevno. Budite samo oprezni, jer gavez se ne smije piti, već samo nanositi izvana.
Hrastova kora (Quercus sp) nije baš za svakodnevnu upotrebu, no spomenut ćemo je kada već govorimo o mudrostima naših baka. Dekokt od kore hrasta kitnjaka ili lužnjaka sadrži puno tanina koji djeluje adstringentno (steže). Zato se znao koristiti za brže zacjeljivanje šavova nakon operacija, ali i kod nekih upalnih bolesti poput psorijaze. Žene su ga često koristile za ispiranje rana nastalih tijekom poroda. Hrastova kora je imala i još jednu zanimljivu upotrebu – kupke za stopala ljudi koji su skloni jakom znojenju nogu! U tome je vrlo djelotvorna pa vam to može pomoći. 1 jušna žlica kuha se u 2 dcl vode 15 minuta i spravljeni dekokt se koristi za kožu, ili se stavlja u kupke za noge.
Piskavica (Trigonella foenum graecum),odnosno sjemenke piskavice poznati su fitoterapijski lijek široke primjene, od kura za mršavljenje do problema s kolesterolom. Kao i za lan, tako je i za piskavicu u modernim udžbenicima navedena upotreba i na kožu. Pomaže zacjeljivanju manjih rana, kod suhe kože, ali i kod “čireva” na koži. Spravlja se najčešće dužim maceriranjem: 1 jušna žlica sjemenki stavi se u 2 dcl vode, ostavi preko noći, a potom procijedi. No, piskavica ima i miris koji podsjeća na juhu, pa nekima ne odgovara u kozmetici.
Od većine drugih biljaka spravljaju se infuzi (prelijevaju se kipućom vodom), no takvi čajevi moraju biti koncentriraniji. 1 jušnu žlicu čaja prelijte s 1,5-2 dcl kipuće vode, ostavite da odstoji pokriveno deset minuta i procijedite. Nanosi se na oba načina jednom ili više puta dnevno.
Neven (Calendula officinalis) je klasična protuupalna biljka. Dobra je kod crvenila kože, manjih upala, njege dječje kože i raznih oblika dermatitisa. Neven kod nekih dobro djeluje i kod podočnjaka nakon neprospavane noći, pa probajte.
Slično djelovanje iskazuju i njemačka kamilica (Chamomilla recutita) te stolisnik (Achillea millefolium). Stolisnik (hajdučka trava) uz to pomaže kao i gavez za zacijeljivanje manjih ranica kože te regeneraciju nakon trauma. Rimska kamilica (Anthemis nobilis) kao čaj je kod nas još uvijek rijetka, a sam vodeni ekstrakt ima prelijep miris i neki ga preferiraju u odnosu na njemačku kamilicu. Sve tri biljke prava su blagodat za kožu sklonu iritacijama i crvenilu, no budite oprezni, jer neki ljudi znaju katkad biti osjetljivi na porodicu Asteraceae kojoj pripadaju ova četiri klasika narodne medicine.
Arnika (brđanka, Arnica montana) uz gavez najbolje djeluje na regeneraciju kože i smirivanje upala. Pazite baš kao i kod gaveza: arnika se nanosi isključivo izvana i ne koristi se oralnim putem.
Za razliku od arnike, ranjenik (Anthylis vulneraria) je posve zaboravljena biljka. Regenerira kožu, ali je podesan za svakodnevnu kozmetiku kada se želi pomladiti koža. Nema smisla da ovo ostane samo biljka iz skupe komercijalne kozmetike, već ju koristite i za daleko jeftiniju kućnu kozmetiku. Lako je prepoznatljiva biljka naših polja i o njemu ćemo govoriti u poglavlju o maceratima.
Cvijet crnog sljeza (Malva sylvestris) daje zanimljive i estetski dopadljive ljubičaste tonike. Koristi se za smirivanje kože nakon sunčanja, ali i nakon zračenja (radioterapije) kod tumora. Ovo je neprocjenjiv savjet koji se u praksi doista pokazuje koristan.
Divlja maćuhica (Viola tricolor) je također već spominjana biljka, uz čičak, za čišćenje kože. Dolazi nam iz starih narodnih receptura. Tonici od divlje maćuhice koriste se kod akni, seboroičnog dermatitisa, ali i kod atopijskog dermatitisa i psorijaze.
Lazarkinja ili točnije mirisna bročika (Asperula odorata) je također naša šumska biljka, pored koje prolazite na planinarenjima nesvjesni da je i to bila kozmetika naših baka. Ugodnog je mirisa, a kao što joj ime govori, koristi se za zacjeljivanje kože.
Pastirska iglica (Geranium robertianum) česta je biljka naših šuma. Gotovo izbrisana iz kolektivnog sjećanja, ovu biljku su koristili naši stari za zacjeljivanje kože, ali i kod skoro svih upalnih kožnih bolesti. Miješa se često s divljom maćuhicom, slamom zobi i sličnim biljkama.
Slama zobi (Avena sativa) stari je narodni lijek za seboroični dermatitis i probleme s vlasištem. I danas se ova biljka iskorištava u komercijalnim preparatima. Pokazala se dobrom i za njegu kože atopičara, ali s oprezom, jer koža atopičara lako reagira na razne tvari. Nastali infuz možete i razrijediti po potrebi ako nanosite na kožu beba.
Suručica (Filipendula ulmaria) novootkriveni je hit medicinske kozmetike, a u biti je od davnina poznata za liječenje kože. Sadrži salicilate, ali u količini koja ne iritira kožu. Blago odljušćuje kožu i time sprečava gomilanje sebuma i začepljivanje pora kod masne kože i akni. U tome je daleko bolja od kore vrbe, koja malo odveć steže kožu.
Trputac uskolisni (Plantago lanceolata) i širokolisni (P. major). Širokolisni trputac je za divno čudo ostao zapamćen u sjećanju i mlađih generacija. Svježi list se koristio kod manjih ozljeda kože, i upravo kao svjež je najbolji. Uskolisni trputac sadrži dvije klase tvari – sluzi i irioide. Oni omekšavaju i vlaže kožu, a istovremeno djeluju i protuupalno. Premda je poznatiji kao biljka za dišni sustav, infuz uskolisnog trputca idealna je biljka za suhu kožu sklonu iritaciji i crvenilu.
List crne vinove loze (Vitis vinifera) bi po mogućnosti trebao biti ubran iz zapuštenih, nešpricanih vinograda. Potiče mikrocirkulaciju i daje tonus kožu, ali i djeluje protiv crvenila kože.
Cvijet lavande je zamamnog mirisa i koristi se također kao protuupalna biljka i vrlo ugodan tonik za svakodnevnu njegu lica.
Paprena metvica zbog sadržaja mentola blago hladi kožu, pa je idealna ne samo nakon sunčanja, već i kod kože sklone crvenilu i svrbeži. Danas ju uglavnom percipiramo kao ukusni čaj, ali je nezaobilazan sastojak tradicionalne kozmetike prije pojave kozmetičke industrije.
Kadulja, ljekovita naša je poznata biljka. Znamo da se rado koristi kod upale grla, no u kozmetici nam je zanimljiva zbog diskretnog djelovanja tanina kako koži daju tonus, ali i djeluju blago antibakterijski. Uglavnom se koristi kod masne kože sklone aknama.
Koju biljku odabrati?
Spisak i ovih biljaka plod je selekcije koja je kako osobna tako i literaturna. Ipak, već i ovaj mali spisak otvara pitanje – a koju biljku odabrati? Premda ću dati određene sugestije, najbolje je da to jednostavno isprobate na sebi. Puno puta ponavljam da je koža vrlo individualni organ, stoga uronite u traženje svoje biljke. Nekima se dopada više od hidrolata, nekima manje. Neki ih znaju koristiti povremeno, kada imaju vremena. Ljepota prirode je upravo obilje mogućnosti.
Opće sugestije možemo prikazati ovako:
- ako je potrebna intenzivna, brza regeneracija kože, najbolje je koristiti arniku i gavez. Ipak, ove biljke ne treba koristiti dugo, nego samo kroz kraće vrijeme.
- biljke koje regeneriraju kožu i smiju se koristiti duže vrijeme su lazarkinja i ranjenik.
- biljke koje hidratiziraju kožu i štite ju svojim osobinama poput gela su korijen bijelog sljeza, cvijet sljeza, lan i piskavica.
- biljke koja pomaže stanjenoj i zreloj koži je preslica, te vinova loza.
- biljke koje djeluju protuupalno, a opet se smiju koristiti i duže vrijeme su stolisnik, njemačka i rimska kamilica, neven, lavanda i trputci.
- biljke koje pomažu masnoj i mješovitoj koži te kod akni su korijen čička, suručica i divlja maćuhica.
- biljke koje mogu pomoći atopičarima su slama zobi i divlja maćuhica.
- kod opekotina korisni su cvijet lavande, neven, stolisnik.