Voda (INCI: Aqua) pomiješana s glinom čini minimalističku i najjeftiniju masku. Stoga mnogi pribjegavaju spravljanju maski od vode i gline. To je sasvim korektan način. Ipak, treba imati na umu da takve maske znaju više isušivati kožu, pa su korisnije za masnu i mješovitu kožu. Nije svejedno koju vodu koristimo. Ona neka ne bude voda iz slavine jer je prilično puna “kamenca” odnosno kalcijevih spojeva. Voda neka bude destilirana ili demineralizirana, ili izvorska voda koja je siromašna mineralima. Nemojte zaboraviti da ioni iz vode reagiraju s glinom, stoga želimo koristiti što čišću vodu. Znao sam susretati ljude koji bi se jako ljutili ako bi se glina miješala s bilo čim metalnim, čak i nehrđajućim čelikom, a onda bi bez imalo grižnje savjesti dodali vodu iz slavine.

Hidrolati imaju različite INCI nazive ovisno o biljnom materijalu iz kojeg se dobivaju. Upoznali smo ih dobro kod tonika, tako da sada na tom znanju možete dobro graditi maske. Hidrolati su idealni za maske iz više razloga. Oni su sami po sebi nastali procesom destilacije, stoga je voda u njima iznimno siromašna ionima. Oni sadrže male količine molekula otopljenih iz eteričnog ulja, ali je ta količina mala stoga neće smetati normalnim procesima tijekom nanošenja maske na kožu. Nadalje, oni su vrlo blagi, stoga su idealni kada ne želimo pretjerano iritirati kožu.

Glicerol. O funkciji glicerola već je bilo rečeno u tonicima, stoga se dobro podsjetite njegovih svojstava. Kao i u tonicim glicerol služi kao humektans, odnosno tvar koja vlaži kožu. Kao i kod tonika pazite da ne dodate previše. Oko 5% glicerola je optimalna količina.

Vodene iscrpine biljaka također su zanimljiva mogućnost. Možete koristiti isti odabir kao kod spravljanja tonika pa pročitajte o njihovom djelovanju. Ipak, i ovdje imajte na umu da se ljekovite tvari iz biljaka adsorbiraju na glinu i time, bar teoretski, ometaju adsorpciju tvari iz kože. Stoga uglavnom preferiram korištenje vode i hidrolata, osim u slučaju ljekovitih obloga, primjeri za zglobove ili kod celulita. Bez konzervansa, ovakve maske sklone su kvarenju – na njima se obično razvije plijesan. Stoga ih uvijek spravljajte svježe.

U maskama se mogu koristiti i biljni prašci, no tada se i skraćuje trajnost maski kao proizvoda. Ima cijeli niz biljnih prašaka koji se koriste, od gotu-kole do kamilice. Njih ćemo ipak detaljnije upoznati kod pilinga.

Gel algi smo također upoznali kod tonika. Njegova je zadaća višestruka, a najbitnija je sama kvaliteta formulacije. Gel algi poboljšat će prianjanje maske za kožu i sama maska neće otpadati s lica tijekom sušenja zbog veće elastičnosti. O dodatnim funkcijama gel algi pročitajte više u poglavlju o tonicima i gelovima. 10-20% gela algi sasvim je dovoljno da nastane teksturno ugodna i vrlo profesionalna maska za kožu.

Biljna ulja dodaju se ponekad u maske za suhu i mješovitu kožu. Tijekom procesa miješanja, nastaje pseudoemulzija, odnosno stabilna suspenzija zbog same gustoće maske. Imajte na umu da je maska dosta stresovit okoliš za biljno ulje zbog prisustva gline, stoga dodajte uvijek stabilnija biljna ulja poput badema, suncokreta, maslinovog ulja ili pšeničnih klica, te voska jojobe. Nestabilna ulja poput noćurka i boražine izbjegavajte. Maske ćete uglavnom raditi svježe, ali ako stoje duže možda ćete zamijetiti neugodan miris nastao kvarenjem (oksidacijom). Teoretski i u praksi, biljna ulja je korisno konzervirati prirodnim antioksidansima poput CO₂ ekstrakta ružmarina, o kojem je bilo riječi kod macerata.

Eterična ulja se vrlo često dodaju u maske. Kako se nanose mahom na lice, njihova koncentracija mora biti niska, do 1%. Odveć visoke koncentracije eteričnih ulja mogu iritirati kožu. Najblaža maska sadrži samo hidrolat a ne eterična ulja.

Maske se mogu spraviti i kao emulzijski sustavi. Obično se koriste emulgatori dobre stabilnosti, otporni na veći sadržaj soli (elektrolita) i visoke HLB vrijednosti, o čemu će biti riječi kada dođemo do emulzijskih sustava. Poznati primjer u prirodnoj kozmetici su sukroesterni emulgatori. Njihova je glavna prednost što se ne trebaju zagrijavati, već se dodaju u hladnom procesu spravljanja maski.

Svježe ili kuhano voće i povrće  još je jedna zanimljiva ideja koja ima dugu tradicionalnu upotrebu. Koriste se za maske, često i bez gline. Dan danas mnogi zamišljaju sliku tankih ploški krastavaca na licu koji odlično vlaže kožu. Voće zbog prisustva organskih kiselina služi i kao kemijski piling. Katkad je primjena ovakvih maski nespretna jer ploške voća ili povrća ne prekrivaju cijelu površinu, a i rado vole pasti s lica na tepih. Imajte na umu da se katkad znaju javiti iritacije, pogotovo kod svježeg voća i povrća. Biljni materijal poput voća i povrća treba usitniti blenderom, kasnije “ugustiti” glinom kako bi bolje prianjala za kožu. Osim već spomenutih krastavaca koji služe za vlaženje kože koristi se i kuhana bundeva, banane, marelica, jabuka, rajčica, avokado i cijeli niz biljaka koje inače koristimo u prehrani.





Ljekovite biljke se također koristi u maskama, ali najčešće u usitnjenom obliku, kao pulvisi, odnosno prašci. Neki su kod nas i komercijalno dostupni, poput praha neema (Azadirachta indica) ili gotu kole (Centella asiatica). Oni su nam i dvije najkorisnije maske za lice. Ipak, cijeli niz drugih ljekovitih biljaka može se koristiti u maskama za lice, poput stolisnika, preslice i njemačke kamilice. No, najprije ćete ih morati usitniti u mlinu za kavu. Napunite električni mlin za kavu biljnim materijalom i dobro usitnite. Materijal treba prosijati kroz obično cjedilo za čaj kako biste uklonili krupniji materijal. Kako usitnjavanjem mnoge biljne droge brže gube ljekovitost, sugeriram da ih iskoristite unutar mjesec dana od usitnjavanja. No, ovaj postupak ćemo detaljnije proći kod pilinga.

Alge su našle svoju primjenu najčešće upravu u maskama za lice i tijelo. Popularne su kod već dosadnih “detox” maski, ali i imaju veliku popularnost u tretmanima mršavljenja i kod celulita. Ima li u tome istine? Pa djelomično ima, premda same maske ne mogu nikada napraviti čudo ako se dodatno ne potrudimo prehranom i tjelovježbom (što često zaboravljamo). Spirulina je danas svima poznata ne samo kao dodatak prehrani već i kao hrana. Premda ju svi nazivaju algom, spirulina niti je alga, niti spirulina. Taksonomski ona je prebačena iz roda spirulina i komercijalno se dobiva uzgojem dviju vrsta, Arthrospira platensis i Arthrospira maxima, a naziv spirulina zadržao se iz povijesnih razloga kao trgovački naziv. To nije alga, već daleko drevniji oblik života: radi se o cijanobakterijama. Osim bogatog proteinskog sastava, u kozmetici nam je spirulina zanimljiva kao izvor esencijalnih masnih kiselina, odnosno ω-3 kiselina, mikroelemenata te pigmenata kao što su karotenoidi. Spirulina se osim u tabletama lako nabavlja i kao čist prašak kojeg je vrlo lako dodati u maske. Spirulina se uglavnom koristi kao hranjiva maska za toniziranje kože i poticanje metabolizma. Premda ne postoji limit, obično se koristi 5-20% praha ove zanimljive cijanobakterije. Nekoliko proizvođača kozmetičkih sirovina nudi cijelu paletu proizvoda ekstrakata algi. Francuska tvrtka Lessonia tako proizvodi alge vrsta Laminaria digitata, Fucus vesiculosus i Undaria pinnatifida (wakame) u obliku vodenih, glicerolnih i propilenglikolskih ekstrakata. I njihova je namjena formuliranje maski za oblikovanje tijela i protiv celulita. Na žalost, ove sirovine uglavnom nisu dostupne u Hrvatskoj. Mala je zamjerka svim algama njihov pomalo neugodan miris koji podsjeća na ne baš svježu ribu. Taj miris nije jednostavno prikriti eteričnim uljima, no to uglavnom ne predstavlja veliku prepreku, jer ljudi i očekuju miris algi od maske od algi.

Med je već tradicionalni sastojak nekih maski. Njegovo je djelovanje dvostruko – blago antiseptično, a kao i svi šećeri pomaže u zadržavanju vlage (blagi je humektans). Oprez je potreban kod alergija na med, ali i zbog činjenice što je razrijeđeni med dobra podloga za rast mikroorganizama. Stoga maske s medom treba držati u hladnjaku ili konzervirati.

Konzervansi su obavezno prisutni u komercijalnoj kozmetici kako bi se očuvala stabilnost proizvoda. Kako ćete spravljati uglavnom svježe maske uglavnom nam neće trebati, ali ako koristite, sugeriram Geogard koji je kompatibilan s glinama.